POVIJEST LOVA U HRVATSKOJ
Lovstvo, djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U širem smislu lovstvo je gospodarska, znanstvena, obrazovna, turistička, športska i rekreativna sastavnica niza djelatnosti. Lovstvo sadržava i elemente kinologije, sokolarenja, trofeistike, oružarstva, balistike, športskog strjeljaštva i strjeličarstva. Lovstvom se na području RH bavi oko 55 000 osoba.
Lovci su organizirani u lovačkim udrugama, a preko njih su učlanjeni u Hrvatski lovački savez (HLS), kao krovnu organizaciju. U HLS-u ima oko 50 000 članova iz 814 udruga. Manji dio lovaca i lovačkih udruga djeluje izvan HLS-a. Novi Zakon o lovu u RH donesen je 1994. Temeljem toga Zakona ustanovljena su vlastita i zajednička lovišta. Vlastita lovišta (na vlastitim površinama) osnovala je jedino država, s obzirom na to da ispunjava uvjete o veličini lovišta, pa se ona nazivaju i državnima. Na površinama gdje postoji veći broj vlasnika osnovana su zajednička lovišta. U RH ima oko 317 državnih i oko 750 županijskih lovišta. Lovištima se gospodari na temelju izrađenih i odobrenih lovno-gospodarskih osnova tijekom 10 godina. Lovne površine zauzimaju 4 mil. ha, od čega vlastita (državna) lovišta zauzimaju 1,6 mil. ha. Kriteriji su za osnivanje lovišta: vrsta divljači koja u njem obitava ili se pretežito uzgaja, broj divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjena. Lovišta se dijele na: otvorena lovišta (u kojima je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija dlakave i pernate divljači), koja moraju biti veća od 1000 ha (na otocima 500 ha); ograđena lovišta (s prirodnim ili umjetnim preprekama koje sprječavaju ili znatno smanjuju mogućnost bježanja divljači), također veća od 1000 ha, te uzgajališta divljači, površinom zemljišta veća od 100 ha, a manja od 2000 ha, ograđena ogradom ili prirodnim preprekama.
Zaštita lovne divljači osigurava se lovostajem, zabranom lova, osiguranjem dovoljne i dostupne hrane i vode tijekom cijele godine, izgradnjom objekata namijenjenih divljači, zaštitom od bolesti i nametnika, zaštitom od štetnih čovjekovih aktivnosti (nezakoniti lov, uznemiravanje, štete od poljoprivrednih strojeva, štete od upotrebe kemijskih sredstava u poljoprivredi) zaštitom od elementarnih nepogoda te zaštitom od šteta u prometu (gaženje na cestama). Pojedine vrste divljači, kojima brojnost padne ispod biološkog minimuma, stavljaju se pod trajnu ili privremenu zaštitu dok im se populacija ne vrati na optimalnu brojnost. Ako je neka vrsta divljači nestala s nekog područja zbog određenih razloga (nekontrolirani lov, prirodne katastrofe), provodi se reintrodukcija, tj. ponovno unošenje te vrste divljači u isti prostor. U Hrvatskoj su tako ponovno uneseni ris, dabar, muflon, jelen lopatar, a postoje projekti povratka i drugih vrsta kao što su pelikan i sredozemna medvjedica.
Ako se pojedina vrsta divljači namnoži iznad propisanoga kapaciteta lovišta, čime može štetiti drugim vrstama i staništu, obavlja se redukcijski odstrjel, a sanitarnim odstrjelom uklanjaju se jedinke koje pokazuju znakove bolesti. Lovni turizam sudjeluje u ukupnom odstrjelu divljači s 10 do 20% ostvarenog odstrjela. Lovstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Već u XV. st. na području Slavonije bio je organiziran lov na divlje svinje, a postojali su i propisi koji su regulirali lov (kralj Ladislav, 1504). Ovisno o društvenim i političkim prilikama, lov tzv. plemenite divljači bio je povlastica višega staleža, a ostalu divljač i grabežljivce, napose krznaše, mogli su loviti i kmetovi. Organizirano lovstvo datira s kraja XIX. st., kada su se počela osnivati lovačka društva. God. 1881. osn. je u Zagrebu Družtvo za obranu lova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Prestalo je s radom 1891., kada je bilo osnovano Družtvo za gajenje lova i ribarstva. God. 1892. društvo je počelo izdavati časopis Viestnik. Zakon o lovu donesen je 1893., a prvi priručnik na hrvatskom jeziku, Lovstvo F. Kesterčaneka, bio je tiskan 1896. Već 1899. u Zagrebu je bila održana prva izložba lovačkih trofeja, a 1906. i prva kinološka izložba. Savez lovačkih društava Hrvatske i Slavonije osnovan je 1925. i predstavlja početak rada današnjega Hrvatskoga lovačkog saveza. Nakon II. svjetskog rata povećao se broj članova lovačkih društava s približno 6000 (1947) na 70 000 (potkraj 1980-ih). Hrvatski lovački savez istupio je 1991. iz Lovačkoga saveza Jugoslavije, a 1992. postao je punopravnim članom Međunarodnoga savjeta za lov i očuvanje divljači (franc. Conseil international de la chasse et de la conservation du gibier – CIC).
